Kako je izgledao svet mobilnih komunikacija pre pojave “smart telefona“? Znamo svi, pozivi i SMS poruke. Ali, postojala je jedna intrigantna, mnogima nedokučiva funkcija – internet!

To je, da se razumemo, već bilo vreme kada su ljudi već poznavali internet sa kućnih računara. Ako i nisu koristili, znali su o čemu je reč. Ali, internet na mobilnom telefonu – KAKO?
Kada biste na jednom takvom nekadašnjem telefonu, koji je imao ekran sazdan od sitnih kockica, takvih da su se naoko mogle izbrojati, pronašli opciju interneta, videli biste ilustraciju koja vas poziva u beskrajni svet podataka i informacija.
Ali, obično se nije dešavalo ništa kada u te opcije uđete.

To je bio tek začetak mobilnog interneta i zvao se WAP. Zapravo, proizvođači su počeli da koriste prednosti interneta i ranije, ali WAP (Wireless Application Protocol) je bio prvi standard koji je povezao vodeće marke telefona. Nije bilo bitno da li imate Nokiu ili Ericssona… Uspostavljen je 1997. godine.
Internet je već cvetao i WAP se nije dugo zadržao kao standard. On je donosio neke mogućnosti, ali da biste surfovali internetom s mobilnog telefona, svaka stranica morala je da bude prilagođena WAP-u, tačnije, mizernim grafičkim rešenjima telefonskih displeja.

Tamo negde u svetu ste tako mogli da čitate vesti, rezervišete neki hotel, pogledate red letenja, pa čak i da plaćate preko interneta. To je bila tek iskra onoga što će u slediti, iskra koju smo mi u Srbiji tada ipak, preskočili. WAP je bio samo ukras na našim telefonima, a igrarija se završavala na pozivima i SMS porukama.

Ko je baš želeo da se poveže u svet interneta preko mobilnog telefona, mogao je da proba neku vrstu dial-up konekcije sa mobilnog telefona.
Prava revolucija desila se, zapravo, uvođenjem GPRS prenosa podataka (2G). To se u Srbiji dogodilo 2003. godine. Od tada ste mogli da koristite internet na mobilnom telefonu, a da vam veza nije zauzeta!

GPRS se odnosio na prenos podataka, pa ste tako konačno mogli da pristupite i WAP sadržajima koji su u to vreme još bili aktuelni.
Ali, trebalo je da prođe još vremena da se pojave pravi pametni telefoni da bi ova usluga imala smisao. Mogao je internet uspešno da se koristi i u raznim prelaznim oblicima (telefoni s tipkama), koji su imali ekrane u boji i bolje performanse, ali je tek pojavom android i sličnih naprednih operativnih sistema i telefona bez ikakvih tipki sav internet sadržaj postao jednako dostupan i s telefona i s računara. Prednost telefona postale su – aplikacije.

Nije bilo tako lako pristupiti GPRS servisu te 2003. godine u Srbiji. Morali ste da pozovete korisnički servis, pa da dobijete neke parametere.
Inače, GPRS nije vezan samo za mobilni telefon, već i za nešto što je, takođe, preko noći promenilo svet u kome živimo – upotreba platnih kartica postala je jednostavna preko POS terminala sa GPRS konekcijom.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
