Beograđani su se na svom novom i spektakulatnom Sajmištu, mestu koje će nedugo zatim, u neslućenom sledu događaja postati centar nacističke mašinerije masovnog ubijanja ljudi u Beogradu, u jesen 1940. godine – divili arhitekturi i umetnosti Hitlerovog Trećeg rajha!
Drugi svetski rat je već zastrašujuće buktao u zapadnoj i severnoj Evropi ali nije se ni slutilo da je tako blizu i nama. Delovalo je da ćemo, za razliku od prethodnog svetskog rata, ovaj put proći bez stradanja.

Zato je moralo da se izađe u susret nemačkim nacistima, i organizuje im se svaka izložba koju su zahtevali. Bolje da im gledamo makete zgrada nego tenkove, razmišljalo se u to vreme u Beogradu. Avaj…

“Na Beogradskom sajmištu, u Nemačkom paviljonu, priređena je od 5. do 16. oktobra velika, lepa i zanimljiva izložba nove nemačke arhitekture. Otvaranje izložbe izvršeno je na vrlo svečan način”, pisale su Beogradske opštinske novine, inače važno zvanično glasilo tadašnje vlasti.

Šta su to, naši preci, buduće žrtve te iste politike Rajha, mogli da vide?
Upoznali su se s nacističkim umetnikom Arnoom Brekerom, koji je, doista, bio talentovan umetnik, preživeo je rat i umro u dubokoj starosti 1991. godine, a iza sebe je ostavio mnogo dela kojima se Hitlerova Nemačka dičila. Napravio je i bistu Adolfa Hitlera, jezivo verodostojnu.

Takođe, upoznali su se i s delima glavnog arhitekte koji je trebalo da preuredi Berlin, po imenu Albert Šper, generalni građevinski inspektor za glavni grad Rajha i jedan od najznačajnijih članova vlade.
Šper je, inače, uspeo da izbegne najtežu kaznu u Nirnberškom procesu suđenja vrhu nemačkih nacista za sve zločine koje su počinili, posle rata. Osuđen na dve decenije zatvora.
“Lepo izrađeni modeli i izrazite fotografije daju sintezu najboljeg i najmonumentalnijeg što je Treći Rajh za kratko vreme od 1933. do danas, stvorio na polju planske dirigovane građevinske umetnosti. Lepi umetnički filmovi, prikazivani u bioskopskoj dvorani Nemačkog paviljona, i nekoliko predavanja poznatih nemačkih građevinskih stručnjaka, održanih za vreme izložbe u Beogradu, dopunili su ovu izložbu”, pisale su novine.

“Nacionalsocijalistički režim vrši korenite reforme ne samo u političkom, privrednom i socijalnom životu nemačkog naroda, nego ima pretenzije da udari svoj moćan pečat i celokupnom kulturnom životu. Vođa Rajha g. Hitler obeležava osnovne linije i inspiriše stvaranje i u ovoj oblasti. Naročitu pažnju posvećuje građevinskoj umetnosti”, deo je propratnog teksta.
Nažalost, još u vreme dok su nastajali ovakvi tekstovi po našoj štampi već se znalo za monstruoznost nacističkog sistema. Evropom su ginule stotine hiljada nedužnih, gradovi su goreli, ruševine su se još dimile, a koncentracioni logori već imali gasne komore u upotrebi. Ali, iz nekog razloga, ti isti nacisti su želeli da fasciniraju Beograd ovakvom izložbom, pokazujući svoju umetnost i arhitekturu, koje su, i laicima je bilo jasno, bile jedino i samo afektirani kič. Potpuno prema ukusu vođe nacista, netalentovanog i neostvarenog umetnika, Adolfa Hitlera.
Spominjala se ovde i velika nemačka autostrada, sa ogromnim mostovima koja pristaje uz nemački pejzaž.

Gdegod da se gradi, ne štedi se na prostoru – “Svuda ima puno vazduha, sunca”, pisalo se.
A noću su tu reflektori, koji obasjavaju grandiozne građevine.

Ipak, ono što je na Beograđane ostavilo najmučniji utisak na ovoj izložbi, bio je prikaz “uređenja” Kalemegdana, odnosno, projekat Olimpijskog stadiona na Donjem polju, uz obalu Save, koji je projektovao nemački arhitekta Verner Marh.

Njegova vizija se nije odnosila samo na megalomanski stadion već i na izmenu kompletanog Kalemegdana, kroz izgradnju drugih monumentalnih građevina i čak saobraćajnica. Od trenutka otvaranja izložbe, čuli su se brojni glasovi negodovanja zbog ovakve vizije, kao što je bilo i onih kojima se – dopadala.
Sve te žustre polemike i nedoumice Beograđana prema nemačkim idejama o izgledu njihovog grada prekinuće naglo i surovo Hitlerovi bombarderi u jutru 6. aprila naredne godine. Umesto stadiona stigle su eksplozije.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
