NAJNOVIJE
Top

Hram Svetog Save na Vračaru mogao je zamalo da ne izgleda kao danas već da bude – replika Gračanice, srednjevekovnog srpskog manastira!

Danas se to ne zna, ali u vreme kada je trebalo krenuti sa izgradnjom ove crkve lomila su se ozbiljno koplja oko toga da li će velelepna crkva koja je trebalo da se podigne na mestu gde su, verovalo se, besni Turci spalili mošti Svetog Save, izgledati poput carigradske Svete Sofije, impresivne vizantijske crkve, ili će biti skroz nalik kosovskoj Gračanici, jednoj od najlepših crkava našeg Srednjeg veka.

“Hram treba da primi skoro 10.000 duša”, rekao je arhitekta Jan Dubovi za beogradsku štampu januara 1932. Do početka gradnje na Vračaru ostale su još tri godine, a u javnosti se već raspravljalo kako će toliki ljudi stati pod kupolu.

Na novinskim stupcima objavljen je čak i crtež na kom je pisalo “Odnos prostora i mase kod Gračanice” i ista takva proporcija kod modela po uzoru na Svetu (Aja) Sofiju. Videlo se jasno da su monumentalnost i neophodan prostor na strani carigradskog uzora.

Društvo za podizanje spomen-hrama Svetog Save poverilo je izradu projekta Bogdanu Nestoroviću i Aleksandru Deroku, ali još je bilo otvoreno pitanje šta će od starih uzora moći da se prepozna u i na budućoj građevini.

Arhitekta Aleksandar Vasić je na konkursu za Hram, raspisanom 1926, učestvovao kao student. Dao je sasvim praktičnu primedbu zašto “precrtavanje” Gračanice ne bi bilo dobro. U nju, govorio je, može da stane nekoliko stotina ljudi. Na Vračaru je trebalo napraviti mesta za najmanje osam hiljada.

Vasić je smatrao da bi se prostim “uvećavanjem originala” izgubile upravo one osobine zbog kojih je Gračanica bila vredna ugledanja.

A kad je kao uzor predložena Aja Sofija, izneo je stav da arhitekte treba da osmisle građevinu za potrebe svog vremena, da pođu od toga kako će se novi hram koristiti, i da prema tome oblikuju prostor.

Vasić se prisetio i posleratne računice o proceni troškova gradnje od oko 200 miliona dinara, koja je već u januaru 1932. dosegla oko 300 miliona. I to bez freski i ostalog ukrašavanja.

Jan Dubovi, potpredsednik Kluba arhitekata, istakao je da je Odbor od projektanata tražio da hram liči na Aja Sofiju u Carigradu. Vasić se zalagao za novi konkurs, dok je Dubovi tražio da arhitekte dobiju slobodu da sve urede prema potrebama vernika.

Na kraju je usvojen projekat Nestorovića i Deroka, s prepoznatljivim uticajem Aja Sofije. Na osnovu tog plana gradnja je započeta 1935. godine. Radovi su stali 1941, a nastavljeni su tek 1985.

Arhitekta Branko Pešić prilagodio je prvobitni projekat novim materijalima i načinima gradnje. Središnja kupola, teška oko 4.000 tona, sastavljena je na zemlji i podignuta na zidove 1989. godine.

Danas je Hram Svetog Save najveći hram Srpske pravoslavne crkve i jedan od najvećih u pravoslavnom svetu. Prema proceni protođakona Mladena Kovačevića u njemu istovremeno može da bude oko deset hiljada vernika.

Ona brojka pominjana u raspravama arhitekata od pre više od devet decenija – dobila je tako na potpunom značaju. Dubovi je o 10.000 duša govorio u vreme kada su ondašnji Beograđani pred sobom imali dva crteža, za ogromnu većinu neshvatljiva, i pokušavali da zamisle budući hram.