Bila je veća od dvadeset kvadratnih metara, prema sećanju samog Paje Jovanovića. Izlagana je, nagrađivana i umnožavana, a onda joj se izgubio svaki trag. Iščezla je bez ikakvog objašnjenja.

Od jednog od najambicioznijih poduhvata slavnog srpskog slikara ostale su reprodukcije i manje verzije – dovoljno samo da otprilike znamo kako je izgledao original. Paja Jovanović je svoju monumentalnu sliku nazvao “Furor Teutonicus”, ili “Bitka u Teutoburškoj šumi“. Završio je 1899. godine: na ogromnom platnu predstavio je svojim majstorskim umećem pobedu germanskih plemena nad tri rimske legije 9. godine naše ere. Slika je oduzimala dah.

U središtu bitke koju je naslikao Paja Jovanović bilo je – iznevereno poverenje. Arminije, koji je služio Rimljanima, sastao se u tajnosti sa germanskim vođama, iskoristio poverenje rimskog zapovednika Kvintilija Vara i vojsku mu uveo u zasedu. U višednevnoj borbi sve tri legije su uništene.

Jovanović je detaljno proučavao istorijsku i arheološku građu kako bi događaj rekonstruisao na platnu. Bilo je to razdoblje u kome su nastale njegove velike istorijske kompozicije poput “Seobe Srba”, “Takovskog ustanka” i “Krunisanja cara Dušana”.
Do dana današnjeg ostalo je najpre nerazjašnjeno ko je uopše sliku naručio i kada. Zna se da je izložena u Beču 1899. i da je Paji Jovanoviću donela tamošnju prestižnu Rajhlovu nagradu. O njenom uspehu pisao je i naš veliki naučnik, svetski poznati Milutin Milanković, izdvajajući u sećanjima izuzetno snažnu impresiju koju je ogromno platno momentalno ostavilo među Bečlijama.

Usledila su priznanja na izložbama u Sent Luisu 1904. i Salcburgu 1909. Reprodukcije su se pojavile u istorijskim i arheološkim publikacijama. Slika je tako postala poznata širom planete.
U Muzeju grada Beograda sačuvana je grafička reprodukcija, a Narodni muzej čuva umanjenu verziju izvedenu u ulju. Uz tu malu sliku vezan je i jedan sasvim ličan trag. Jovanović ju je poklonio Branislavu Nušiću uz posvetu “Uspomena od Paje“, a muzej ju je kasnije otkupio od Nušićeve porodice.
Posle izložbenih uspeha, nastala je zapravo totalna zavrzlama i stvorila se misterija koja čeka razjašnjenje više od jednog veka.

Impozantno originalno delo jednostavno je – nestalo. Umetnik je u memoarskim beleškama naveo da je slika otkupljena 1911. za Nacionalni muzej lepih umetnosti u Santijago de Čileu, prestonci daleke južnoameričke države Čile. Istoričari umetnosti pretpostavili su kasnije, u rekonstrukciji zlosrećne sudbine ove epohalne slike naše umetnosti, da bi jedno delo koje se u Čileu pojavilo, doduše, pod drugačijim nazivom, “Los Barbaros”, moglo biti “Furor Teutonicus”. Bila je to ispravna logika, ali… Negde u danima Drugog svetskog rata nestala je. Bez ikakvog traga.

U odgovoru iz Santijaga Narodnom muzeju, a o kojem je izvešteno 2010. godine, potvrđeno je da je kod njih Jovanovićev rad! Međutim, reč je bila o portretu gospođe Mirke. Ništa pod imenom “Furor Teutonicus”…
Dodatnu zabunu može lako da izazove pojava neke od sačuvanih verzija, odnosno, nacrta. Tako je Asocijacija umetničkih galerija Srbije u predstavljanju monografije o Jovanoviću navela “Furor Teutonicus” iz privatne kolekcije?! Ne, ni to nije potvrda da je pronađen impozantni original.
Zato ova misterija zahteva više strpljenja nego mašte. Nema pouzdanog dokaza da je slika uništena, ukradena ili sklonjena u neki depo. Baš kao što nema ni potvrde da još uvek negde postoji.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
