Da li ste nekada tragali za nekim preko broja 988?
Svačiji telefonski broj u zemlji mogli ste nekada da dobijete jednim pozivom – služba 988 i danas postoji, ali sigurno ne znate iz glave koji joj je sada njen broj!
Mada, i dalje možete dobiti određene podatke iz telefonskog imenika, ako ovaj put pozovete broj, pazite sad, 11811, ali – nije to to!

Niti više možete lako da dobijete broj nečijeg mobilnog telefona, koji je važniji, niti će vam fiksni telefon neke porodice danas mnogo značiti, ako još negde i zvoni!
Ovaj broj posebnog telefonskog servisa iz nekih pa i ne baš tako davnih vremena, 988, ušao je još “za života” u urbanu legendu i u pop kulturu, a danas samo podseća na neka stara, naivna vremena, kada su svi brojevi telefona bili na jednom mestu i kada je neko živo biće s druge strane žice moglo da ih pronađe i da vam izdeklamuje magične cifre. Alternativa je bila da sami listate štampani telefonski imenik za ceo jedan grad!

Nekako smo brzo preleteli iz ovog analognog u današnje digitalno vreme, kada se kontakti pretražuju malo drugačije! Oni brojevi koji su zaista važni danas se ne nalaze lako. Kad bi postojao neki 988 za sve brojeve mobilnih telefona u ovoj zemlji, odnosno, za identitete njihovih vlasnika, opet bi se usijao. Ali ga već dugo, jednostavno, nema.

Inače, još početkom 21. veka, ova služba je i te kako bila potrebna. Postojali su i ljudi koji su se zanimali za telekomunikacije i pratili sve novotarije. Malo pre nego što će 988 izgubiti svoj značaj (premda će još mnogo vremena proteći dok se zaista i ne ukine služba 11811), sprovedena je bila reforma. To je već bilo vreme kada ste do nečijeg broja telefona mogli da dođete i sami, pretragom preko interneta ili SMS upitom.

To je bila jedna zanimljiva promena, koja je nagoveštavala beskrajne mogućnosti interneta, umrežavanja i interakcije.
Deluje jednostavno, ali za to vreme ovo je bila revolulica koju bi teško “skapirao” neko ko je poznavao telefoniju prethodnih dekada.
Ranije ste mogli da dobijete podatke o pretplatnicima samo u okviru jednog pozivnog broja. Tako, na primer, ako vam je trebala informacija o telefonu nekoga u Nišu, morali ste da “okrenete” 018/988. To je bilo logično i jasno.

Od 2009. godine mogli ste da dobijete kol-centar u bilo kom gradu u Srbiji, ne znajući unapred iz kog grada će vam se operater javiti. Dakle – zovete 988 iz Beograda, dobijete Pirot. Operater iz Pirota mogao je da kaže i broj telefona vašeg komšije, a vama je svejedno da li ste pričali s Piroćancem ili Subotičaninom! Servis je počeo da radi 24 sata dnevno u celoj zemlji.

Za one koji su se razumeli u najsavremenija kretanja telekomunikacionog sveta, značajan je bio podatak da je bila u pitanju nova platforma Avaya, umesto dotadašnjeg SIT sistema.
Za Peru Perića koji je samo hteo da sazna nečiji broj telefona to je značilo da će biti na čekanju sve dok se ne pojavi slobodan operater, umesto da mu se veza prekine posle 90 sekundi, bez usluge.
Operateri nisu listali nikakve sveske, niti su gledali u male zelene ekrane sa slovima i brojevima, već su dobili mapu sa nazivima ulica i najznačajnijim objektima, pa su korisnike mogli i da navedu kako da pronađu određenu adresu.

Tada je počelo i čuveno pravilo “svi razgovori se snimaju“, pa operater nije mogao da bude baš neljubazan, čak i kada bi korisnik bio malo komplikovan. Uostalom, od tog trenutka, svako je mogao malo i duže da razgovara s operaterom, pa da pri jednom pozivu dobije i više informacija. Umesto automata koji je čitao tražene brojeve telefona, to je počeo da čini čovek – iako to deluje kao korak nazad, upravo je olakšavalo interakciju s operaterom.
I zaista, uvek je bilo onih koji su samo želeli malo da popričaju s nekim, pa makar to bio operater službe 988, i makar se čak i nekad neumesno našalili. Postoje čitave liste urnebesnih razgovora sa službom 988 koji su, ipak, bili samo plod mašte. Jer, pozivi se nisu snimali sve do 2009, a čak i da su se jesu, da li bi i zašto iko “sakupljao fore” poput ovih:
“Dajte mi zaraznu kliniku”, “Treba mi broj austrougarske ambasade”. Ili: “Kako mogu poslati smrtonosan telegram?”
Možda najzanimljivije pitanje koje se pojavljivalo na sajtovima je bilo: “Koji je pozivni za Beograd kad se zove od tamo negde?”.
Danas je neko drugo vreme, za servise poput ovog, više se ne stvaraju ni urbane legende. Pretraga je postala stvar mašine, veoma moćne i sve bogatije informacijama, koja danas prerasta u veštačku inteligenciju i postaje nepotrebno govoriti joj: “dobar dan” ili “hvala, doviđenja”.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
