Tajna telefonskog računa od 14.000 dolara sa Labudovog brda
Čovek koji je ostao zapamćen samo po nadimku Gruja, stanovnik Labudovog brda, uspeo je da napravi račun za telefon koji je ušao u istoriju domaćih telekomunikacija kao najveći ikada.
Zbog tog astronomskog računa dospeo je i u javnost jer su čak i mediji izveštavali o tom slučaju, a s kim je toliko razgovarao nikada nije otkrio.
Rekao je samo da nije “kriv“.
Sve se desilo u septembru 1987. godine.

Račun je iznosio 7.200.000 tadašnjih dinara, što je bio iznos viši od celogodišnje prosečne plate. Ili, prevedeno u konvertibilnu valutu, oko 14.000 ondašnjih dolara! Ono što je u celom slučaju bio presedan bio je postupak komisije koja mu je dug jednom odlukom u celosti – oprostila!
“Malo ko bi mogao da pretpostavi i poveruje da će jedan sporni račun za telefon od 7,2 miliona, biti oprošten i stavljen ‘ad akta’ posle višemesečnog provlačenja po raznim komisijama i superkontrolama ‘Gradskog telefona‘”, pisalo je u novinama čiji reporteri nisu krili zapanjenost i računom i odlukom da bude oprošten.

Zaista, Gruja nije sedeo skrštenih ruku, on se stalno nanovo žalio. Ma koliko da su proveravali trake koje beleže impulse (što je bio tadašnji način da se izmeri iznos računa), kontrolori nisu pronašli nikakav kvar.
Jedna stvar je, doduše, izazivala sumnju od starta: traka sa impulsima dva puta u toku tog meseca se vraćala i počinjala opet od nule, jer je u jednom krugu mogla da zabeleži samo 100.000 impulsa, a Gruja je napravio čak 300.000!

Ograničenje od sto hiljada je bilo tehničke prirode ali se verovalo da ne postoji ni teoretska mogućnost da se dođe dotle jer su razgovori u proseku na mesečnom nivou zauzimali svega deseti deo te zapremine trake. Ali, Gruja je obrnuo čak tri kruga!

Dakle, ma koliko bilo tajnovito to s trakama i impulsima, kontrolori i superkontrolori imali su svoje argumente: Ništa nije sporno, sve radi kao sat i račun mora da se plati. Ali… kao da ni sami sebi više nisu verovali.
“Svi navodi iz reklamacije su na kraju uvaženi što niko nije očekivao”, izveštavale su novine.
Nisu kontrolori priznali grešku, već su, kako se čini, rešili da prekinu agoniju.

“Ovo je i za nas mali presedan, jer u slučajevima kada se proverom ustanovi da na visok broj impulsa i račun za telefon nisu uticale smetnje ni bilo koja tehnička greška reklamacija se u principu odbija. Morali smo, ipak, da uvažimo prigovor našeg pretplatnika jer dotad nije imao ni približno takvo stanje na brojčaniku u centrali”, govorio je Stanislav Nikolić, član komisije za reklamacije i rukovodilac službe za pretplatničke odnose PTT.

U PTT-u su tvrdili da nikakav kvar na vezi ne može da utiče na povećanje broja impulsa. Da li su tome verovali pretplatnici, koji su i te kako podnosili reklamacije za paprene račune? Sigurno da nisu.
Ipak, jedan je Gruja, njegov slučaj ostao je zapamćen kao apsolutni rekorder. A on sam nikada nije rekao nijednu reč o tome da li je zaista sedeo na telefonu toliko da je napravio istorijski račun ili je sve bilo samo – tehnička greška.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
