![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-a.jpg)
Genije urbanizma bunio se još 1938. protiv pruge koja je opasala Beograd
Pruga oko Kalemegdana više ne postoji – to je sada slobodan prostor na kome niče linijski park.
Ali, neobično je to da jedna prestonica na obali dve reke svoje priobalje može dostojno da uredi tek u trećoj deceniji dvadesetog veka. Nije tako moralo da bude.
Niti je pruga od početka razvoja železnice gušila Beograd. Isprečila se mnogo decenija nakon što je prvi voz protutnjao nad Savom i to u vreme kada su evropski gradovi uveliko shvatili kakva je blagodet živeti sa rekom.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-a-obala-3.jpg)
Beograđani su čitav vek samo na razglednicama mogli da gledaju kako to rade komšije – da uživaju u prizorima budimpeštanskog keja ili da se, pak, dive obalama Sene u Parizu, da zamišljaju lepote Dunava u Beču i da, makar na fotografijama, dožive berlinske mostove. Čak dve reke bile su nam pred nosom ali je neko nekada odlučio da je kolosek bitniji.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-obala-7-692x1024.jpg)
Beograd je, tako, “pobegao” na greben, podalje od rampi, utovarnih stanica, magacina, skretnica…
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/Karadjordjeva-1024x580.jpg)
Tuneli, kakvi danas postoje u okviru železničkog čvora, ispod Vračara i Dedinja, mogli su da se urade i pre rata, bilo je to i planirano, ali ovako je bilo lakše…
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-aa-pruga-4.jpg)
I to nije urađeno bez žestokog intelektualnog otpora, što se moglo videti i u novinskom tekstu koji je januara 1938. godine objavilo “Vreme”. Pruga oko Kalemegdana i propuštena prilika da se Beograd spusti na reke kritikovana je oštrim rečima.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/P_2689_1938_01_18_010-edited.jpg)
“Sa svojom gordom citadelom, koju grle dve ogromne reke, Beograd pravi duboku i veličanstvenu impresiju na gledaoca. Nema nijedne varoši na svetu prema kojoj je priroda bila izdašnija, nego što je bila prema našoj lepoj i slavnoj prestonici. Po svome položaju, Beograd je, van svake sumnje, najlepše položena varoš na svetu. Taj tako dragoceni dar prirode rešili su ljudi da upropaste i za sva vremena unakaze”, pisao je veliki genije srpske arhitekture, Milutin Borisavljević, diplomac znamenite pariske Sorbone.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/Milutin-Borisavljevic-in-1937.jpg)
Kritikovao je urbanizam u našem gradu generalno, pa optužio i čitav naš narod sposoban za mnogo toga, ali i da za estetiku još nije bio dorastao.
“Sad su ljudi naumili da učine najgore. Rešili su da Beograd opašu trostrukim železničkim kolosekom kojim će tutnjati i dimiti oko pedeset vozova dnevno. To će biti strašna slika jedne varoši koju više nećemo moći videti od gustih i crnih oblaka dima i koji će ličiti na neku ogromnu železničku stanicu...”, pisao je dalje.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-aa-pruga-3.jpg)
Srećom, kolosek nije bio trostruki, a verovatno je da nikada oko Kalemegdana nije prošlo 50 vozova dnevno.
Uprkos tome, ostali smo odsečeni od reka...
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-aa-pruga-2.jpg)
“Ono što mene čudi, to je da je ovaj ceo posao mogao biti svršen i sankcionisan bez učešća arhitekta, urbanista i estetičara. Jer, da je njih neko konsultovao, ovaj neoprostivi greh, ovaj atentat protiv Beograda, ovaj zločin estetički ne bi mogao biti učinjen“
Niko za kritike nije mario. Prvo se podigla Beton hala.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-aa-prug-1024x714.jpg)
“Ispod Kalemegdana to čudovište je počelo već da se pomalja… Tu su usta kratkog tunela (oko 360 m.) koji je zasad nad zemljom, a koji će, docnije, biti sravnjen u visini tramvajskih šina Karađorđeve ulice. Ispred i iza tog kratkog tunela pruga će biti otvorena. Na ovom najosetljivijem delu Beograda, tj. na ušću u taj tunel podiže se jedno drugo čudovište; to su carinski magacini, postavljeni zato da bi zajedno sa ovom tunelskom tupetinom, još više doprineli unakaživanju ovog najlepšeg dela Beograda.”
U tekstu se jasno vidi da je postojao otpor intelektualaca, ali da on očito nije uspeo da pokoleba tadašnje vlasti u svojoj nameri da prugom opašu ceo grad.
“Pravedno je odati sve priznanje inž. g. Ranislavu Avramoviću koji je zadužio našu prestonicu boreći se protiv ovog projekta”.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-aa-pruga-1-1024x727.png)
Nije bilo reči samo o obali, već i o uređenju čitavog Donjeg grada. Tu je mogao biti prvi beogradski luna park, a do tvrđave bi vozile žičare ili uspinjače (“finikulari“).
“Što se tiče donjeg grada, koji danas liči na Jatagan-malu, usled bez ikakvog reda izidanih vojničkih zgrada, on ima da bude dezafekciran i vezan sa gornjim gradom i Kalemegdanom. Po generalnom planu, ovde su bili lepo predviđeni razni muzeji, stadioni i park. Veza između oba grada bila bi uspostavljena pomoću “finikulera” (žičare) što bi, takođe, pretstavljalo jednu atrakciju”.
Maštalo se i o veštačkom jezeru, zoološkom vrtu i o raznim zabavnim čudima koja su mogla da se vide u svetu.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/248025444_437567791270678_4691348948933365907_n.jpg)
![kaldrma.rs logo portala](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2021/03/kaldrma.rs_.png)
Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…