Pre nego što ste poslednji put ušli u lavirint jednosmernih ulica na Dorćolu, pre nego što ste proklinjali navigaciju koja vas tera da obiđete pola grada da biste skrenuli levo, i pre nego što ste…
Pre svega toga, mnogo godina pre, jedina ulica u Beogradu je prva izgubila svoj drugi pravac. Zvala se tada, baš kao i danas – Čika Ljubina.

U poslednjim julskim danima 1936. dok su se Beograđani još privikavali na prve table koje su slovom P ili precrtanim P sugerisale gde je dozvoljeno, a gde zabranjeno parkiranje, saobraćajna policija donela je još jednu odluku koja je zvučala neverovatno – u jednoj ulici u samom srcu grada više neće moći se da vozi u oba smera!

Do tada se u prestonici išlo ko kako hoće – fijakeri, automobili, teretna kola, svi su se mimoilazili po istom asfaltu u oba smera. A onda je Čika Ljubina postala onakva kakvom su evropske prestonice već bile ispunjene – jednosmerna!
Vozila su smela da se kreću samo od Knez Mihailove, od zgrade Akademije nauka, pa naniže ka Kneževom spomeniku kod Hipotekarne banke. U suprotnom smeru ni govora!

Na ulazu u ulicu postavljena je tabla sa strelicom koja je odobravala ulazak. Na kraju, kod Hipotekarne banke, zablistala je crvena tabla sa belom horizontalnom linijom, isti onakav znak kavim ga i danas poznajemo.

Bila je to prva beogradska jednosmerna ulica, a tadašnja generacija vozača je ubrzo shvatila da u ovom gradu koji je težio da postane metropola još između dva rata – više nikada neće moći da se svuda izlazi kuda se i ušlo.

U novinskim izveštajima pisalo je da je takva mera doneta zbog gustog saobraćaja u uskim ulicama centra. Čika Ljubina je bila izuzetno prometna, a pouska i kao takva opasna za mimoilaženje.
I dok su jedni pozdravljali uspostavljanje reda, drugi su psovali i negodovali. Tako to uvek biva.
Ista sudbina je u prvi mah bila namenjena Pašićevoj (danas Nušićeva) i Dečanskoj ulici. Ali, odluka odložena uz obrazloženje da “usled velikog teretnog saobraćaja ovaj problem još ne može biti konačno rešen”.

Kasnije je ipak Nušićeva postala jednosmerna, ali od kraja novembra 2025. ponovo je prebraćena u dvosmernu s tim što je jedna traka isključivo za vozila javnog prevoza.
Sve u svemu, iz Čika Ljubine su se jednosmerne ulice razlile po celom gradu. Dorćol je postao šahovska tabla, Vračar mreža iznenađenja, centar poligon za strance koji bez navigacije nemaju šanse da pogode pravac.

A sama Čika Ljubina je u međuvremenu ostala bez automobila. Ne računamo vozila komunalnih službi i dostavna. Njome sada može samo peške… A sva je prilika da će u nekoj ne tako dalekoj budućnosti mnoge ulice, opet nalik na nju, postati pešačka zona.
Izgleda da joj je predordeđeno da bude preteča.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
