![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/07/received_836331700305056.jpeg)
Tužibaba ili tužideda? Kako god ga nazvali, ali izvesni gospodin Panić je definitivno ušao u anale sudske prakse u Beogradu po tome što je između dva svetska rata, tamo do 1937. godine već tužio najmanje hiljadu ljudi!
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/07/img_1_1688719900555-819x1024.jpg)
Ako nije bio najpopularnija ličnost u sudskim hodnicima, ono sigurno je bio najviđenija. Ne mislimo po značaju, već po tome što su ga tamo stalno viđali. Nije mogla se sastaviti ni sedmica a da se bar jednom ne prolomi: Panić!
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/07/img_1_1688719680316-1024x654.jpg)
I tada bi gospodin Panić, sa hrpom svojeručno ispisanih papira, ušao u sudnicu.
Bio je spreman za svako sučeljavanje, a mediji su pisali da je veliku većinu parnica – dobio!
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/07/Beograd-Dom-Jugoslavije-1937_slika_O_128793393-617x1024.jpg)
„Publika se pita u čudu kakva li je to porodica koja neprestano tuži i sudi ili kao da se pretplatila da je neko po ceo dan proziva sudskim hodnicima…“, pisale su beogradske novine.
Zanimljivo da mu novinari ni u jednom članku ne otkrivaju puno ime, ali Panića opisuju kao malo pogurenog čičicu, rumenog izbrijanog lica, sede proređene kose, s akten-tašnom pod pazuhom.
– Neka svet priča šta hoće! Svet ko svet – rekao je novinarima ispred sudijinih vrata dok je čekao da ga još jednom u nizu prozovu da iznese svoje pritužbe.
Nije mu smetalo podsmevanje pojedinaca, niti razni nadimci. On je znao zašto je tu i ništa ga se nije drugo ticalo.
Tog puta kada su ga u sudu dočekali novinari, da naprave reportažu o tom fenomenu, došao je da uzme novac jednom beogradskom trgovcu. Odnosno, da uzme ono što mu je ovaj dugovao kad već nije moglo drugačije.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/07/Screenshot_20230707_110200_Gallery-693x1024.jpg)
Elem, Panić je nekada bio apotekar, ali je napustio taj porodični biznis i počeo je da se bavi adaptacijom kuća. I da se sudi! Pomenuti trgovac mu je nekad ranije ostao dužan pet stotina dinara po računima i za troškove koje je tužitelj imao dok mu je prepravljao dom.
Tuženi se tog septembarskog dana 1937. nije pojavio. Nije došao ni njegov advokat. Ali je zato Panić bio u sudu.
Sudija dr Nikolić je presudio u korist junaka ili antijunaka ove naše priče, po volji vam, pa ga je upitao:
– Znate li koja vam je ovo otprilike parnica?
– Ne znam tačno. Dosta ih je. A ima ih još koje treba da dođu na red. Tu su aktu u sudu! – odgovorio je Panić.
A kao prava zvezda pristao je da priča i za novine.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/07/img_1_1688720317428-1024x576.jpg)
– Bio sam apotekar. Nasledio sam apoteku od oca. Tamo na uglu Balkanske i Lomine ulice, ona mala apoteka. Posle sam je prodao Antonijeviću i počeo sam da opravljam kuće. A ljudi slabo plaćaju. Vršio sam samo neophodne opravke koje poznaje i zakon. Zakon poznajem odlično i tužim samo za pravednu stvar. Tužbe, prigovore i pravne lekove pišem sam. Sad mi je to struka – kazao je o sebi.
Nije tužio Panić za neke velike sume. Ali bile su dovoljne da sasvim može lepo da živi od dobijenog novca u sporovima. Uostalom, on je taj svaki dinar i zaradio, samo mu nisu isplatili na vreme, kad je trebalo.
![kaldrma.rs logo portala](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2021/03/kaldrma.rs_.png)
Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…