
Zvali su ga Vasa Opel jer je najviše krao automobile marke Opel ili Vasa Ključ zato što nije postojao auto koji nije mogao da otključa i pokrene bez ključa.
Pravo ime bilo mu je Vladimir Vlada Vasiljević i danas je najpoznatiji po nadimku Beogradski Fantom. Rodio se u Beogradu 1950. godine i odrastao na ulicama Dorćola, a u gradsku istoriju se upisao krajem avgusta i početkom septembra 1979. suludim vožnjama u belom “poršeu“, kojima je, govorilo se kasnije, hteo da impresionira izvesnu Vesnu sa Bulbuldera.

Prvog “poršea“, i to crvenog, uzeo je legendarnom muzičaru Goranu Bregoviću – na foru. Naime, kada se vođa Bijelog Dugmeta dovezao do hotela “Slavija”, Vasa mu je rekao da je on parking momak i da će parkirati “porše” u hotelskoj garaži. Brega mu je dao ključeve i više nikada nije video svog ljubimca.
Vasiljević je dva dana vozio taj auto, ali mu je smetalo što zbog tamnije crvene boje nije dovoljno privlačio pažnju uveče. Kako je bio zaposlen u Gradskoj čistoći, vozeći kamion za smeće, tokom jedne smene je ugledao parkiran beli “porše targa 911″. Kada je završio smenu, vratio se po njega.

Auto je pripadao teniseru Ivku Plećeviću. Vasiljević ga je ukrao lako i odvezao u skrivenu garažu. Montirao mu je točkove i branike sa Bregovićevog “poršea“, kako bi izgledao više sportski, a motor i karoseriju zlosrećnog muzičarevog vozila odneo na Tošin bunar, kod Karla ciganina koji je tamo prodavao delove.

Da li zbog ljubavi prema Vesni ili je razlog ipak bio drugačiji, kako je ubrzo postalo jasno čitavoj zapanjenoj javnosti, tek Vasiljević je rešio da se ljutom mašinom gumama zauvek”potpiše” na beogradskim ulicama. Obično bi se svake noći posle 22 časa vratolomnom brzinom iz Bulevara revolucije (danas Bulevar kralja Aleksandra), niz Ulicu Borisa Kidriča (Beogradska) spuštao – do Slavije.

Tu bi nastajao cirkus: napravio bi tri kruga i posle nekoliko okretanja pod ručnom – nestajao u noći. Ka Autokomandi ili ka Kalemegdanu.
Prestonički novinar Bogdan Tirnanić Tirke, u knjizi “Beograd za početnike“, napisao je da je u vreme Fantomove slave, svake noći oko pet hiljada ljudi zaposedalo Slaviju i okolne ulice, u očekivanju redovne ponoćne predstave sablasnog vozača belog “poršea“.

Beograđani su donosili stolice i čekali da Vasa prođe, mnogi su gledali sa balkona, a neki su se, čak, peli na krovove radnji i trafika, kako bi imali bolji pregled. Na Slaviju su se, osim stolica, nosili radio prijemnici, semenke, nešto za piće. Baš kao na fudbalskim utakmicama.

Stanovnici Beograda navijali su za svog heroja koji se vožnjama suprotstavljao tadašnjoj miliciji u službenim “tristaćima” i “fićama“, koja je bezuspešno pokušavala da ga zaustavi. A Fantom nije samo ponižavao miliciju: njegove vožnje bile su rukavica u lice celokupnom tadašnjem sistemu. Jedan otpadnik sa Dorćola, društveni marginalac, prkosio je svemoćnoj državi i njenom aparatu, jasno dokazujući pred okupljenom masom, da je sposobniji, lukaviji i brži od milicije. A milicija je simbolizovala snagu države… Ne treba zaboraviti da je u tim trenucima još uvek u životu, i to dobro se držeći, i sam Tito. Fantom nije samo drndao miliciju, on je dovodio u pitanje – i sam Titov autoritet.

A ono što je sistem naročito nerviralo su bila njegova redovna javljanja u radio-program, gde je najavljivao vreme i putanju vožnje. Tačno se znalo kada će projuriti Terazijama. Tako je dodatno ponižavao miliciju, pokazujući im da im neće vredeti to što znaju kada i kuda dolazi, odnosno, da je sposobniji od njih u vožnji čak i kad znaju sve detalje.
Jedini novinar koga je Beogradski Fantom svakodnevno zvao i saopštavao gde će se te noći juriti sa milicijom, bio je legendarni zlatni glas Studija B, Marko Janković.

– Zvao me je jer je slušao Studio B i nije imao alternativu – sećao se kasnije Marko. – Slušao je moje emisije i govorio gde će tog dana da se provoza. Beogradski Fantom je hteo da se zeza, da se pokaže pred milicijom. Čuvari reda i zakona, oni koji su me znali sa radija, povremeno su me zvali u kafanu na ispitivanje. Ali, simpatisali su tog dečka. Dosta su ga dugo tolerisali, jer im je bio mlad i simpatičan. Na kraju su ga sklepali, ali zato što im je neko naredio to.

Onda je miliciji, sa kojom se poigravao, dozlogdilo. A i sa ove distance je jasno da je postojala i politička naredba. Poslednje noći ove predstave, posle 22 sata, postavila je Fantomu zamku i sa autobusima GSP blokirala izlaze sa Slavije. Nezaustavljivi Vasiljević nije uspeo da izbegne dva autobusa i udario je u njih, ali je iskočio pre sudara i uspeo da trčeći umakne miliciji, izgubivši se u masi.

Ipak, dolijao je nekoliko dana kasnije zahvaljujući anonimnoj prijavi, dan pre povratka najvećeg sina jugoslovenskog naroda i narodnosti kako su tada javno nazivali vođu Josipa Broza Tita sa Samita nesvrstanih na Kubi.

Zbog “oduzimanja” dva automobila i ugražavanja bezbednosti saobraćaja, osuđen je na zatvorsku kaznu od dve i po godine. U Centralnom zatvoru se ponašao pristojno, poštovao je kućni red. Ipak, jednog dana je, posle posete sestre, pobegao iz zatvora kroz prozorče.

Sam se vratio posle tri dana uz obrazloženje da je morao da obavi još jednu noćnu vožnju, da milicija ne misli da je pobedila. Za kaznu je dobio 30 dana u samici.
Ivko Plećević je svoj izlupani beli “porše” odmah prebacio na popravak u Nemačku, gde je u to vreme živeo.
– Interesantno, nijedna sitnica iz kola mi nije falila. Sve je bilo tu, i skupocene naočare koje su mi bile veoma važne. Naravno, taj auto sam ubrzo prodao i kupio novi “porše”.
Nedugo posle izlaska iz zatvora 1982, Vasiljević je doživeo saobraćajnu nesreću. Njegov drug koji je poginuo na licu mesta, vozio je “ladu”, a Vasa je bio na suvozačevom sedištu. Na auto-putu kod Požarevca u njih se, pod čudnim okolnostima, zakucao kamion. Vasa je preminuo nekoliko dana kasnije u bolnici. Imao je 32 godine. Do danas nije utvrđeno da li je u pitanju bio slučajan sudar ili namerno izazvana nesreća.
Prema nezvaničnim informacijama, vozač kamiona bio je pripadnik milicije, o Vasiljeviću se u bolnici brinuo samo jedan lekar, i sve posete, uključujući i rodbinu, bile su zabranjene. Milicijski dosije beogradskog fantoma nestao je i nikad nije pronađen.
Režiser Jovan Todorović je 2009. snimio film “Beogradski Fantom” u kom Vasu igra Milutin Milošević.


Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…