U Beogradu se odvajkada ispredaju priče o arhitektama koji u projektima zaborave poneki ključni detalj poput dimnjaka, prozora ili dela stepenica. Međutim, istorija beleži i svetle primere da su projektanti pokazali izuzetnu domišljatost i stvarili nešto potpuno jedinstveno u prestonici.
Baš poput pravog skrivenog dragulja na palati Izvozne banke, tamo između dva rata u Kralja Milana 7, a danas na Terazijama 5, na visini od preko 17 metara, skrajnuta od pogleda prolaznika, uzdizala se neobična građevinska konstrukcija. Spajala je dva unutrašnja krila oblakodera, kako su zdanje s ponosom onomad opisivali. Nazvana “Most uzdisaja” skraćivala je ogroman i naporan put stanarima kako bi stigli iz jednog u drugi deo zgrade. Da ne moraju više da se spuštaju niz stotine stepenica i da se preko isto toliko penju.

“Most uzdisaja”… Da, ali sve kontra slavnom venecijanskom imenjaku. Taj italijanski je prvo sagrađen, pa tek su posle usledili uzdisaji koji su ga proslavili. Jedni kažu da su zatvorenici prelaskom preko njega poslednji put uz uzdah gledali slobodu, jer većina ne bi živa izašla iz zatvora, a drugi daju romantičnu verziju sa su zaljubljeni uzdisali jedno za drugim dok bi gondolom prolazili ispod kako bi zauvek ostali zajedno.

A beogradski… Beogradski je za razliku od venecijanskog imao kranje praktičnu primenu. Ovde su uzdisaji prethodili izgradnji. Stanovnici palate su dugo i čežnjivo uzdisali jer nisu mogli jednostavno da pređu na suprotnu stranu do nekoga komšije ili prostorija i terasa na kojima su sušili rublje. Ti uzdasi sagradili su jednoga dana most. Vlasnici palate čuli su njihove želje, angažovali arhitektu, pa dunđere… I olakšali život stanarima.

Inače, Izvozna banka osnovana je 1901. kako bi pomogla unapređuje izvozne trgovine. Za svoke monumentalno sedište kupila je 1920. zemljište od rentijera Milorada Stefanovića. Već narednog leta započeli su radovi, a dve godine kasnije, 24. septembra 1922, palata je useljena.

Burni istorijski događaji ostavili su dubok trag na ovom terazijskom zdanju. Tokom aprilskog bombardovanja 1941. zadnji deo palate pogođen je razornom bombom, pri čemu su potpuno porušeni spratovi sa stanovima. I tada je nestao neobični i jedinstveni “Most uzdisaja”. Tek u starim novinama može se naći, istina loša, fotografija kao svedočanstvo njegovog postojanja.
Dodatne izmene na objektu usledile su 1943. kada je deo prizemlja modifikovan zbog regulacije Čumićeve ulice.

Ali, most je imao svoju sudbinu, i iako je nestao, ipak postoji i danas. Kako to, pitate se? Pa ovako: decenijama kasnije, kada su nekim modernijim stilom, koji umnogome odudara od originala, upotpunjeni nedostajući spratovi – ideja o mostu je ponovo oživela.
I napravljen je opet! Sada je nekako glomazniji i znatno drugačiji, ali služi svrsi.

Nakon Drugog svetskog rata, Izvozna banka je prestala da postoji. Sama palata je zadržala svoju prepoznatljivu poslovno-stambenu namenu, a njen čuveni pasaž i dalje služi kao svakodnevna pešačka veza između Terazija i Čumićevog sokačeta.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
