NAJNOVIJE
Top

Pre izvesnog vremena, prilikom priprema za rekonstrukciju, javnost je u Beogradu bila ne malo iznenađena kada su stručnjaci izneli podatak da se jedan od simbola grada, legendarni spomenik “Pobednik” na Kalemegdanu, krivi u temelju svog visokog postamenta i da mu preti obrušavanje.

“Pobednik” na fotografiji iz 1980. godine.

Međutim, za one sa dužim pamćenjem to nije bilo ništa novo. Jer, decenijama se pre tog “otkrića” iz 2019. godine, već znalo da Meštrovićevo remek delo ima tu opasnu manu. Tako je još 1980. godine traženo rešenje tog problema. Tada su stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika konačno izašli u javnost sa podatkom da “Pobednik” može da se prevrne i sruši usled slabosti kalemegdanskog tla na kome je postavljen daleke 1928. godine. Naginjanje je krenulo na onu stranu koja je gledala prema Savi.

Natpisi u novinama iz 1980. godine sa upozorenjem na problem

Ipak, uprkos zabrinjavajućem otkriću, čekalo se sve do 1991. godine kada je naginjanje postamenta, po prvi put, donekle ublaženo postavljanjem šipova. Ipak, to nije bio večni spas, jer će u narednim godinama, ponovo doći do sleganja tla na jednoj strani temelja visokog stuba na kome se nalazi moćna Meštrovićeva skulptura.

Prva sanacija “Pobednika” izvedena u leto 1991. godine

Nakon toga, proči će još 29 godina do naredne, ovog puta konačne sanacije, izvedene tokom osveženja i pune rekonstrukcije spomenika, 2020. godine.

A kada je “alarm” bio uključen još 1980. već za proleće te godine najavljeno je ono što ćemo čekati, ispostaviće se, čak naredne četiri decenije!

Mada je u pitanju veliko pomeranje, koje se primećuje i golim okom — skulptura je ‘krenula’ napred za čitavih 38 santimetara — zasad ne postoji veća opasnost. Prema rečima inž. Milorada Stipića, koji je obavio geodetsko snimanje spomenika, sleganje terena i naginjanja ‘Pobednika’ ka reci je dosta usporeno, mada je neophodno da se sanacija što pre preduzme”, upozoravale su novine još u januaru 1980.

Posao nije viđen kao toliko težak, ali jeste bio “pipav“, pa se spominjala čak i opasnost od pada spomenika tokom intervencije.

Stručnjaci su međutim, užurbano radili. Statika je bila gotova, projekat u pripremi, ali — negde je zapelo, kako to obično biva. Najverovatnije u gradskoj kasi. Jer, nije hitno, ima vremena… Mnoge druge stvari možda jesu bile goruće tadašnjim gradskim vlastima, ali zapostavljanje kulturne baštine nije bila dobra strategija. I tako, ne samo da je prošlo proleće te 1980-te, već su prolazila i naredna, a o problemu na Kalemegdanu više se niko nije oglašavao.

Iako pomeranje nikako nije bilo malo, skoro pola metra, “Pobednik” je morao da čeka neko drugo vreme. Na sreću svih nas, tokom svih tih decenija nije se srušio i razbio. Ali, tako nije moglo zauvek.

Već nakrivljeni “Pobednik” na snimku iz 1982. godine: lagano se krivio, prepušten vremenskim prilikama, nepouzdanom tlu i sudbini…

Stručne ekipe koje rade na sanaciji ‘Pobednika’ imaju za cilj ne samo da zaustave naginjanje skulpture, već i da je vrate u prvobitni položaj. To nije ni malo lako ako se zna da je spomenik zajedno sa postoljem monumentalne visine — 17,10 metara i da teži nekoliko desetina tona. Otežavajuća okolnost je i ta što se temelji spomenika nalaze na nesigurnom tlu. Delimično, kako su otkrila dosadašnja ispitivanja, spomenik se oslanja na zid Kalemegdanske tvrđave, koji je stabilan, a deo na nasip. Rastresiti sloj nasute zemlje nije izdržao teret spomenika, pa je tu i došlo do sleganja i naginjanja spomenika unapred”, pisale su novine tog hladnog januara 1980. godine.

Arhitekta Milorad Dimitrijević, profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, tadašnji vodeći stručnjak za zaštitu spomenika, restauraciju i preseljenja, govorio je da je rešenje da se specijalnim podupiračima spomenik celom težinom oslanja na srednjovekovni zid, čime bi se izbegao nesiguran nasip. Uz detaljne statičke proračune i dobre mere osiguranja, odnosno, skele koje bi držale spomenik, čitav rad oo saniranja može da se završi za četrdesetak dana, tvrdio je profesor Dimitrijević.

Upravo takvo rešenje biće primenjeno 11 godina kasnije, u leto 1991. kada bude započeta prva sanacija nakon upozorenja iz 1980. godine. Ipak, kako je to bilo turbulentno vreme, posao nije bio obavljen do kraja.

Profesorovih četrdeset dana postaće skoro 40 godina. Na sreću, Beograd danas sa ponosom može da kaže da je njegov simbol popravljen, konzerviran i očuvan, bar za narednih 100 godina!

Konačno rešenje problema uočenog 1980. biće sprovedeno tek u proleće 2020. godine. Foto: Emilija Jovanović