![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/1-beograd-otomanski.jpg)
Kada mislimo o starim beogradskim mostovima, u glavi su nam glomazne, čelične konstrukcije, često rušene i ponovo podizane – poput, naprimer, starog železničkog mosta preko Save, ili današnjeg Pančevačkog. Potom, prvi velelepni most Kralja Aleksandra, onaj lančani, koji je drumom povezao Beograd i Zemun, dve neraskidive urbane zone prestonice nove, velike države…
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/most-13.jpg)
Ali, u Beogradu su mostovi postojali odvajkada. I to nisu bile nimalo naivne konstrukcije, budući da su ih sklapali dobro obučeni neimari.
Govorimo o mostovima iz 16. veka, koje su gradili Turci. Jer, koliko istorija zna i pamti, to su bili prvi pravi beogradski mostovi. Mada, bilo ih je i u vreme Rimljana. Jedino što nema njihovih očuvanih tragova.
Razlika u odnosu na današnje bila je samo što su to bili, zapravo, pontonski, jer je moćne ravničarske reke u to vreme jedino lađama bilo moguće premostiti.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/Beograd-XVIII-vek-1024x643.jpg)
A uvek se to i radilo nekako privremeno, jer su brodovi bili važni za rečni saobraćaj, ali su bili ipak katkad i žrtvovani kako bi nosili ćuprije, kako bi preko njih u pohode gazili vojnici.
Dunav, ta opaka reka, bila je mnogo teža za premošćavanje od Save. Kada je i postojao most između Banata i Šumadije, obično je podizan negde između Gorcke i Pančeva.
U samom gradu su dugo mogli da se vide samo savski mostovi.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2021/04/Siegebelgrade.jpg)
Podizanje mostova od strane Turaka vojni obaveštajci pažljivo su pratili. Znalo se, kad je Sava premošćena, opasnost preti Osijeku, Pešti, pa i Beču. Srem bi Turci poharali za tili čas.
A ti mostovi su bili veoma specifični. Kada bi se podigao jedan most, o njemu bi se obično tada izveštavalo u množini.
Dakle, pričalo bi se kako su u Beogradu podignuti mostovi preko Save, iako je, suštinski, to bila jedna ćuprija.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/4.jpg)
Ali, treba se prisetiti da nije Sava bila jedina prepreka između Beograda i Zemuna, već opasna močvara, duboka i mutna, koju nije bilo moguće gaziti, tamo gde je danas Novi Beograd. Zato su se, u nastavku pontonskih mostova koje su nosile lađe, podizali i stalni mostovski prelazi preko baruština, inače obično mnogo duži nego što je to bio sam prelaz preko Save.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/skela-1024x768.jpg)
Prvi takav most izgrađen od strane Turaka vezuje se za 1521. godinu.
Tada su se sa Mađarima vodile borbe oko beogradske tvrđave. Izgradnja mosta trajala je samo 12 dana, a preko njega je prošao i sam sultan Sulejman Veličanstveni.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/EmperorSuleiman-876x1024.jpg)
I Evlija Čelebija, čuveni putopisac, pisao je o beogradskim mostovima. On je opisao jedan koji je podignut 1526. ili 1529. godine. Vojska koja je prelazila preko njega donela je u Beograd bogati plen, a stigla je sve do Budima, Pečuja i Požege.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/Evlija-Celebija-Putopis-1.jpg)
Mostove su isprva čuvali Srbi, ali kada je Pavle Bakić 1526. godine prešao preko Save i Mađare upozorio na opasnost, to se promenilo.
Treba istaći da su i radove na mostovima često izvodili upravo hrišćani i Jevreji, ali bilo je izuzeća, na primer kada su u pitanju Dubrovčani. Bilo je zabeleženih slučajeva da su se neki ljudi dukatima oslobodili ovog napornog i opasnog posla.
Iste te 1526. godine sultan je u Beogradu proslavio Bajram i više puta prelazio Savu.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/f9cc12bac4810c2ce70fd098ac6d84b2.jpg)
Vode su znale da budu neprijateljski nastrojene prema ljudima koji su želeli da njima ovladaju. Kada bi reka nadošla, podizanje mosta bilo bi znatno teže. Tako je bilo i 1529. kada je Sava, ipak premoščena, a vest da su u Beogradu podignuti mostovi i da se sprema prelazak vojske stigla je do Firence.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/Fortress_Belgrade-1024x653.jpg)
I 1532. godina, kao i 1566. spominju se kao godine u kojoj je Sava bila premošćena. Kad nije bilo prelaska trupa, mostova nije bilo, a preko Save išlo se malim skelama.
Međutim, iz 1608. godine postoji opis jednog stalnog mosta u Beogradu – on je imao 4.000 koraka, od toga 800 nad Savom. Deo te ćuprije mogao je da se pomera, kako bi se oslobodio plovni put za brodove.
I 1662. godine postojao je jedan znameniti turski most preko Save, koji se smatra stalnim mostom u drugoj polovini 17. veka.
Beleži se da ga je podizalo 1.500 ljudi, da je bio širok 15, a dug 3.380 koraka. Most je imao motke na kojima su visili simbolični predmeti – buzdovani, ratna sekira, polumesec. Zapravo, veruje se da je u to vreme Sava bila na dva mesta premoščena, jer ovaj most nazvan je “Novi”.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/01/8ia0z15dogd61-1024x695.jpg)
Preko njega je 1663. Evlija Čelebija ponovo prešao Savu. Opisao je da je most imao 400 koraka nad rekom, plus 4.000 nad močvarom, a da ga je držalo čak 50 lađa.
Mostovi su se, naravno, gradili i tokom ratova Turske i Austrije koji su usledili, a spominje se čak i da je Sava bila premošćena preko Ade Ciganlije.
Kada je u pitanju reka Dunav, tek 1698. zabeležen je prvi pontonski most u neposrednoj blizini grada. Naravno, i on je podignut za potrebe vojske, a prilazi i sam početak mosta iznad reke bili su kameni.
I preko Dunava je radila skela i to sa Dorćola (Jalija) – tuda je roba mogla da putuje do Temišvara.
![kaldrma.rs logo portala](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2021/03/kaldrma.rs_.png)
Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…