![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/branislav-nusic.jpg)
Branislav Nušić, svojim britkim sarkastičnim perom, opisao je jednom prilikom gde je rođen – baš na mestu gde je srpska Narodna banka čuvala svoje zlatne rezerve, i gde se danas nalazi prozor sa debelom rešetkom!
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/Branislav_Nusic.jpg)
Razmišljao je kako bi ploča koja svedoči o njegovom rođenju morala, tako, biti uzidana u Narodnu banku.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/Kralja-Petra-Milos-Jurisic.jpg)
I to se dogodilo 2004. godine. Na zgradi NBS u Ulici kralja Petra, velelepnoj palati, našla se ploča s njegovim citatom.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/IMG_0741-683x1024.jpg)
U vreme kada je rođen, 8. oktobra 1864. i to pod cincarskim imenom Alkibijad Nuša (koje je sa 18 godina promenio u Branislav Nušić), u ovoj beogradskoj ulici nije bilo takve palate…
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/Kralja-Petra-2.jpg)
Bila je to obična, mala kuća, u kojoj je pod svetlom sveće rođen naš čuveni komediograf.
“Rodio sam se u jednoj staroj kućici, u blizini beogradske Saborne crkve. Ta kućica je docnije zbrisana sa zemlje i namesto nje se sad diže velika palata Narodne banke. Tako da su danas bančini trezori tačno tamo gde je bila soba u kojoj sam se ja rodio. I sad, kad bi naišlo jedno blagodarno pokolenje i htelo, recimo, da označi spomen-pločom mesto gde sam se rodio, ta bi se ploča, sa potpisom: “Ovde se rodio… itd.” morala uzidati u Narodnu banku, tačno iznad onih suterenskih prozora sa debelim gvozdenim šipkama gde su trezori u kojima počiva bančina zlatna podloga. … Rodio sam se u ponoći, prema čemu se ne bi moglo u biografiji reći: “On je ugledao svetlost dana 8. oktobra 1864. godine”, već: “On je ugledao svetlost milikerc-sveće 8. oktobra 1864. godine. Blagorodno pokolenje, Beograd, 8. oktobar 2004.”
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/IMG_0733-1024x683.jpg)
Pred moćnom zgradom sagrađenom krajem 19. veka Nušić je mogao samo da zamišlja kako je izgledala ulica u vreme njegovog rođenja.
Njegovi roditelji ubrzo po njegovom rođenju sele se u Smederevo, pošto su izgubili veliko bogatstvo i tek pred maturiranje Nušić se vraća u Beograd.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/46318045_2439894579400160_6241027607861657600_n.jpg)
Nije Nušić bio samo pisac, već i pravnik. On je bio i u politici, dosegao je i do mesta konzula u Skoplju, Solunu, Prištini. Bio je toliko vezan za pozorište i to ne samo u Beogradu, već širom nekadašnje velike države – bio je čak i upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/Бранислав_Нушић_у_свечаном_оделу_са_одликовањима-655x1024.jpg)
Kada je umro, 19. januara 1938. godine, zgrada Narodnog pozorišta u Beogradu (prekoputa koje je i njegov spomenik danas) bila obavijena u crno platno.
Pored svega toga, on je bio i jedan od pionira srpske fotografije.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/3jpR3paJ37V8JxyWvtbhvcm5k3roJwHBR4WTALx7XaoRovTNpghkVFGAfEAV29zXBiCV8FQkhqjmp6L9EUTiFGktG1nhQEfjfaCeWtmB6NCWs8B8sgn8Q5VBBsKuxQJxSiWKg-1024x577.jpeg)
Zanimljivo je da je Nušić i ostatak svog života, nakon karijere koja ga je vodila po Balkanu, proveo takođe u rodnom Beogradu, mada malo dalje od kraja u kome je rođen i gde danas stoji neobična spomen ploča. Kuća u kojoj je živeo i preminuo je sačuvana i obeležena zanimljivom tablom, na početku ulice Šekspirova, na teritoriji opštine Savski venac.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2022/06/IL-Branislav-Nusic-spomen-tabla-.jpg)
![kaldrma.rs logo portala](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2021/03/kaldrma.rs_.png)
Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…