![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/52448_zrnov_orig.png)
Nije prošlo mnogo od doba kada se o Beogradu govorilo kao „varoši bez pluća“.
Jer, naš prestoni grad nije mogao da se posle Prvog svetskog rata pohvali nekim parkovima. Ali potkraj dvadesetih i u ranim tridesetim godina prošloga veka uveliko se radilo na ozelenjavanju pa se pominjalo kako će Beograd postati „pravi grad u vrtu“.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/slika-beograd-kalemegdan-1923_slika_L_94723381.jpg)
Ali to što je takvo stanje bilo u pomenuta vremena ne znači da se i pre toga nije razmišljalo o javnim vrtovima i da oni nisu bivali formirani. Bilo ih je itekako, još u rimskom Singidunumu!
Blizu Saborne crkve pronađeni su još u 19. veku ostaci rimskog narodnog kupatila koje je bilo prema proračunima tadašnjih srpskih istraživača poprilično veliko, a pošto je poznato da su Rimljani običavali da oko kupatila uvek podižu bašte za razonodu dalo se zaključiti da je sigurno na tom mestu postojao i lep vrt.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/112453661_157413172619476_6630399617592378017_n-1024x721.jpg)
Te cvetne ukrase potražićemo i za vreme vladavine despota Stefana, koji je Beogradom vladao do 1427. i čiji su savremenici ostavili temeljne zapise o beogradskim javnim vrtovima.
Konstantin filozof zabeležio je da se „velika beogradska crkva nalazila istočno od grada i da se do nje silazilo niz padinu, koja je naličila na Getsimaniju, čuvenu sa svoga vrta“.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/slika_2428_DSC_0093.jpg)
Tu je zapravo povlačio paralelu sa Getsimanskim vrtom na obroncima Maslinove gore koji se spušta do zidina Jerusalima i u kojem se prema Novom zavetu Isus Hrist molio.
A ta crkva koju spominje bila je posvećenja Uspenju prečiste Vladičice, i važila je za presto mitropolita beogradskog, egzarha sviju srpskih zemalja. Imala je okolo „različite sadove ukrašene svakojakim drvećem“.
Kasnije mnogi putopisci, tamo u šesnaestom i sedamnaestom veku, spominju da u Beogradu imaju divni vrtovi u kojima su kuće sazidane.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/Belgrade-16cent.jpg)
Melhior Besolt koji je posetio Beograd 1584. godine naveo je da to čini „življenje vrlo ubavo“.
Turci su oko svake džamije zasadili baštu u kojoj su satima sedeli i razgovarali posle molitve. Hadži Kalfa, turski geograf, navodio je da je ovde postajalo sto džamija sa velikim baštama, a da su i oko Mehmed-pašinog i Musa-pašinog bezistana bile lepe bašte.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/belgrad2.jpg)
Čuveni Evlija Čelebija u svome opisu Beograda naveo je čitav spisak mesta za „razonodu i teferiče“ počevši od Tekije subaše Bektaša, preko Abazahov letnjikovca, Jusuf-aginih vinograda, pa vinograda Hadži Alije Degdžije, do Topčiderskog sela i Avalske tvrđave.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/Evlija-Celebija-Putopis.jpg)
Znao je Evlija u mnogome i da pretera, da preuveliča, za sebe je pričao da govori 147 jezika, pa ćemo neka njegova kazivanja iliti zapise s rezervom uvek primati, ali u nekima pominje grad Havale, koji je spadao u Smederevski sandžak a Beogradski vilajet.
Havala u prevodu znači „uzvišenje koje dominira okolinom“. E sad, to bi zapravo bio Žrnov na Avali, ali Čelebija navodi da je tvorac grada zapravo Jeldirim Bajazit kan i da ga je sazidao sa Šehabedin pašom.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/Screenshot_20231106_094456_Gallery-1024x844.jpg)
To je učinio da bi nevernicima Srbima „posekao svaku sigurnost“, a grad se uzdizao na visokoj steni „koja dopire do neba“.
Kašnje pak – piše Čelebija – kada je Ab-ul-fet sultan Muhamed kan (Veliki osvajač Muhamed II) došao da osvoji Beograd, zauzeo je ovaj grad sa Gazi Porčom“.
Porča je prema narodnoj pesmi bio strah i trepet za još uvek hrišćanski Beograd.
Ovaj istorijski iskorak iz priče o vrtovima ima svoju funkciju. Elem, bašte i vinogradi podno Avale nisu verovatno ni bili „nalik rajskim vrtovima“ kakvima ih opisuje Čelebija, ali su bili mesta gde se dolazili tadašnji stanovnici grada.
A ne može se potvrditi, pa ni osporiti, ono što je u spisima ostavio da je na Porčinom grobu zasađen veliki pistać, drvo koje nije bilo znano u ovim krajevima, kao i da je bilo još egzotičnih biljaka u avalskom parku.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/52448_zrnov_orig-1-1024x642.png)
To što nije pre bivalo ovde i što nije nicalo ne znači da ponići ne može. Baš na Avali raste i kavkaski orah, koji nije u Srbiji ranije viđan, a iznikao je iz džepa poginulog sovjetskog vojnika, koji je po običaju soldata sa Kavkaza nosio ga u džepu kao uspomenu na dom.
Vratimo se na početak priče. Svoje obrise tih tridesetih godina prošloga veka dobili su danas značajni beogradski parkovi i prestoni grad od tada nije više „varoš bez pluća“.
![](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2023/11/slika-beograd-kalemegdanski-park_slika_L_230285491.jpg)
Intezivna gradnja parkova poput današnjih Hajd parka, Bajfordove šume, parka Prijateljstva kod Ušća, pošumljavanja Košutnjaka, itd, započeta je pedesetih godina 20. veka i traje nesmanjeno i danas.
![kaldrma.rs logo portala](https://kaldrma.rs/wp-content/uploads/2021/03/kaldrma.rs_.png)
Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…