NAJNOVIJE
Top

Šta je BIGZ, tada Državna štamparija, značio za Beograd krajem 30-tih godina danas je, posle toliko decenija i promena tehnologija, možda i teško razumeti.

Ali, u vreme kada je počeo da radi bila je to najmoćnija mašinerija izdavaštva, pismenosti, kulture, jedna od najvećih štamparija takve vrste u Evropi, građena po tadašnjim najsavremenijim metodama.

Zamislite koliko je knjiga, lektira, časopisa mogla da odštampa ova industrijska košnica, koliko je to značilo u vreme procvata štampe, ali i kada još mnogi nisu imali radio aparate u kućama.

Državna štamparija u vreme izgradnje

Iako pomalo zapuštena i ruinirana posle mnogo godina otkako je van primarne funkcije, ova zgrada i dalje deluje impresivno mada se u njoj odavno više ne štampa ništa. A služila je svojoj svrsi i posle rata: džepne knjige čitale su se u vozovima umesto “skrolovanja” današnjih pametnih telefona, za mašinama je radilo više hiljada ljudi, hartija je još bila nezamenljiva u kućama, čekaonicama, školama…

U BIGZ-u, ili, kako su ga nekadašnji Beograđanji zvali, “begezeu”, bile su i redakcije nekad popularnih časopisa, svojevrsnih institucija domaćeg žurnalizma. “Duga”, “Galaksija”, da pomenemo samo neke.

Međutim, kolosalna zgrada arhitekte Dragiše Brašovana, koja je nekada bila ponos ne samo Senjaka, kako se zove kraj u kome je podignuta, već i čitavog Beograda, i demonstracija moći industrijske arhitekture, već dugo čeka neko “bolje sutra”.

Pravac u beogradskoj arhitekturi iz 30tih godina 20. veka – Moderna – u Državnoj štampariji, odnosno BIGZ-u kako je preimenovana posle 1945. godine, dobio je jedan od najvažnijih i najreprezentativnijih objekata čitavog stila.

Arhitekta Dragiša Brašovan na krovu svog remek-dela, Državne štamparije

Posle dekade devedesetih kada se sve strmoglavilo, pa i domaće državno izdavaštvo, zgrada je 2007. godine dospela u privatne ruke, a objekat je zatim doslovno opustošen. Izvestan novi život udahnula mu je “andergraund” scena mladih koji su zaposeli deo prostorija i u njima pravili neformalne radionice, ateljee, pozorišta, umetničke paviljone.

Ali, bilo je tu i nelegalnih noćnih klubova, tonskih studija za probu i drugih namena od kojih je mnoge oko BIGZ-a bolela glava, posebno noću. Tako je beogradska lepotica postala stecište avangarde i “avangarde”, a ruku na srce, nije to zaslužila.

Zgrada sa “devet života”: Državna štamparija teško oštećena u borbama za oslobođenje Beograda 20. oktobra 1944. Posle ovakvog razaranja ipak je uspela da ponovo deluje fascinatno nakon što je ubrzo bila obnovljena.

Nedavno su stigle nove vesti u vezi sa BIGZ-om. Kompanija Marera, specijalizovana baš za obnovu starih i napuštenih građevina, kupila je ovu zgradu, zajedno sa “Aleksandar gradnjom”. Udruženi, osnovali su novu firmu MPP BIGZ.

Nekadašnji izgled zgrade i okoline: danas je sve drugačije u tom delu Beograda ali se očekuje da će BIGZ ponovo zablistati starim sjajem posle više od decenije propadanja

Sada moramo da pričekamo 18 meseci pa da vidimo kakav će biti rezultat ulaganja od 40 miliona evra, koliko je rečeno da će biti potrošeno da se vrati stari sjaj jedne od najpoznatijih beogradskih “kocki”. Važno je da se prilikom rekonstrukcije ne naruši izvorni izgled srpske moderne arhitekture – jednostavne forme, sa mnogo prozora i bez suvišnih ukrasa na fasadi koju oblikuju mahom ravne linije.

Umesto žutih zidova i prozora koji izgledaju kao da su ispali – jer neki su otvoreni, a neki možda i jesu fizički posrnuli, fasada bi trebalo da se zabeli, a prozori postanu čisti i uredni.

Predviđen izgled posle obnove

Jer, prostor od 40.000 kvadrata nezamisliv je bez centralne klime i ventilacije. Ipak, tek oko polovine tog prostora može da se iskoristi kao kancelarijski prostor, uključujući i popularni “open spejs”, a ostatak čini čitav lavirint širokih hodnika i stepeništa. Ipak je ta zgrada bila namenjena štampariji, a to je podrazumevalo i tovare hartije i proizvoda koji su bivali raznošeni.

Umesto hartije ovu zgradu preplaviće monitori, a šum računara zameniti buku štamparskih mašina. Tako će “BIGZ” zakoračiti u 2023. godinu.

Time će konačno biti uslišene želje velikog broja Beograđana da BIGZ ponovo zablista starim sjajem, ali i okončana njihova strahovanja da će veličanstvena zgrada propasti do mere kada joj više neće biti spasa.