NAJNOVIJE
Top

Izgradnja asfaltnih autoputeva oko Beograda 1937. godine: “Neće više biti blata!”

 
2

Pažljivim čitaocima novina, pre 85 godina, pažnju je mogao da privuče interesantan, ali skoro pa i pomalo utopijski, tekst u listu Politika 16. avgusta 1937. godine.

U nadnaslovu je pisalo „Asfalt zamenjuje blato“, naslov je bio „Automobili će voziti kroz Šumadiju brzinom od 120 kilometara“, a u podnaslovu je istaknuto „Dovršavaju se mnogi novi putevi u okolini Beograda“.

Stare, uske i džombaste puteve počeli su da zamenjuju novi, moderni i asfaltirani drumovi. Istina, ova smena ide vrlo sporo, iako je interes zemlje, a naročito njenog ugleda, da se bar glavne saobraćajne linije što pre urade. Ko zna da li bi se izgradnji puta Subotica – Novi Sad – Beograd – Mladenovac – Niš pristupilo i sada da naša država nije primila jednu obavezu – piše u uvodnom delu teksta mada se ne obrazlaže dalje o kakvoj međunarodnoj obavezi je reč.

Može samo da se pretpostavlja sa današnje distance da je tu bio slučaj o nekoj vrsti aranžmana sa tadašnjom Nemačkom, odnosno, Trećim rajhom, koja je bila itekako zainteresovana za širenje mreže brzih i kvalitetnih puteva ka jugoistoku Evrope, a preko teško prohodnog Balkana. Ironijom istorije, upravo će asfaltiranim i opremljenim delovima ovog puta nacistička vojska umarširati u u Beograd aprila 1941. godine.

Današnja ulica Bulevar Oslobođenja kod Trošarine bila je početak druma za Avalu: put ka novoizgrađenom kompleksu Neznanom junaku na vrhu planine bio je jedan od prvih asfaltnih deonica na teritoriji Beograda

Iz narednih rečenica saznajemo da su se radovi vršili forsiranim tempom, da su neke deonice već završene „tako da se saobraćaj obavlja po novim glatkim asfaltiranim i popločanim delovima modernog druma“.

Deo velikog međunarodnog puta Beograd – Mladenovac – Topola biće završen do kraja oktobra. Između Beograda i Mladenovca put će biti gotov još ranije, verovatno sredinom septembra. Na ovom delu puta ima izvesnih tehničkih novina koje do sada nisu upotrebljavane pri izradi puteva kod nas – objašnjava novinar uz konstataciju „doduše, nije ni bilo mnogo prilika“:

– Kao što je poznato, put je na ovom delu od valjanog asfalta, a na usponima od sitne kocke. Po tehničkoj izradi drum je veoma moderno spremljen za težak saobraćaj.

Saznajemo i da je put je proširen za pola metra izgradnjom pešačke staze. Pored toga, na krivinama kod useka novi put nema kanala, već je, kako piše, kolovoz proširen do same ivice useka i ograđen vertikalnim zidom.

-Ovom novinom dobilo se ne samo u povećanju širine puta u okukama, već se dobio pregledniji vidik i najzad, izbegnuto je prevrtanje kola u kanale. Da bi se saobraćaj na krivinama još više obezbedio, sredinom kolovoza povući će se bela linija, kao regulator saobraćaja u suprotnim pravcima i pri velikim brzinama, najavljivale su novine.

Radove je obišao i tadašnji pomoćnik ministra građevina inženjer Josifović koji je za novine rekao da je „preimućstvo puteva s valjanim asfaltom u tome što su oni jeftiniji i mogu se odmah pustiti u saobraćaj“:

– Prirodno je da i oni imaju svojih slabih strana – kazao je Josifović:

– Klizavi su i kvare se ako se redovno ne održavaju. Na ovom putu može se razviti brzina od 120 kilometara pa i više.

Politika u tom svom tekstu navodi da je beogradska okolina, dalja i bliža, doskora bila slabo vezana za prestonicu.

Saobraćaj je, međutim, vrlo živ u svim pravcima. Sem puta za Avalu nije postojao nijedan lepo uređen i lako prohodan put za izlete u okolinu. Potreba jednog izletničkog puta davno je uočena, tako da su još pre desetak godina projektovana dva kružna puta u Beogradu.

Oznaka na novom putu dočekala je i nemačku okupacionu vojsku u aprilu 1941. godine

Jedan, kraći, trebalo je da veže Beograd preko Ripnja sa divnom i prostranom šumom Lipovicom, koja treba da postane nacionalni park. Drugi, duži, kružni put, treba otprilike da ide od Beograda preko Avale do Mladenovca, odatle za Grocku, i preko nje za Beograd.

Zanimljivo je da je trasa puta za Lipovicu o kome se govori u ovom tekstu, dvadesetak godina kasnije, posle Drugog svetskog rata, postala – famozna Ibarska magistrala.