Impuls kao (papreno) iznenađenje
Već dugo su računi za telefon i internet predvidljivi – znate koji ste paket, kolika je za njega pretplata i šta sve imate uključeno. Ali, papreni telefonski računi podizali su veliku prašinu još pre bilo kakve ideje o paketima i davno pre pojave mobilnog telefona!
Njegovo veličanstvo, fiksni telefon, koji “zvoni” za celu porodicu, “jeo” je impulse!

U to vreme, a pričamo o početku 1990-tih, Impuls je bio osnovna jedinica mere, i pre poziva morali ste dobro da izračunate koliko će vam za određenu distancu (gradski, međumesni, međurepublički, međunarodni poziv) brzo “otkucavati” impulsi.

E sad, niste mogli da proverite koliko ste ih potrošili u periodu trenutnog obračuna, već da pretpostavljate ili šarate računicu na papiru, a račun je uvek bio svojevrsno iznenađenje koje remeti porodični mir.
Kada poštar donese taj papir, padali su najteži prekori u kući s tinejdžerima. Naravno, trebalo je u porodici i naći krivca – moralo je da se pretpostavi ko je najviše telefonirao!

Iako deluje jednostavno: koliko potrošiš, toliko platiš, priča o telefonima i impulsima devedesetih godina dobro je znala da zagreje javnost, probudi birokratiju, a aktivirali su se i sudovi, pa je neko čak rešio da osnuje “udruženje potrošača”. Pravila su bila prekomplikovana, a greške moguće.

Ko se mnogo buni, možda i može da dođe do pravde, ali rizikuje dve stvari – kamatu i isključenje linije.
Na početku 1994. godine impuls je koštao 4 pare za građane i 9 za preduzeća.

Ali, to je cenovnik utvrđen nakon što je rešen veliki problem paprenih računa zbog kojih je intervenisala čak i Savezna vlada (Jugoslavije, koju su tada činili Srbija i Crna Gora). Pre toga cena za građane bila je šest, pa pet para, a onda se “zakucala” na četiri.

Potrošnja se nakon ove krize prepolovila i taman kada se PTT nadao da će sada sve da ide dobro – eto nove bune. I dalje su računi veliki!
Jer, da nešto nije bilo u redu – nije. Cena se znala i to nije bilo sporno, ali računi su prvo bili “naduvani“, a potom peglani. Onaj koga je PTT ojadio u januaru, u februaru je iznenadio računom od nula dinara!

Ali, rekli smo da ništa u svetu impulsa nije bilo jednostavno. Jer, treba razumeti i pojašnjenje koje je dalo Javno preduzeće PTT Srbija, tadašnji jedini provajder, objavljeno u medijima. Pa ko razume...
“Pri tom ne treba zaboraviti da februarski dug u sebi nosi i jednu i po pretplatu (za drugu polovinu februara i mart) ali i 100 besplatnih impulsa (u martu ponovo 20 manje). Tako sada računi zapravo izgledaju još veći jer se odnose na ceo mesec”.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
