Jednostavan, veliki beli krst, koji simboliše protestantske hrišćane, centralni je motiv omanjeg groblja na Zvezdari.
Nalazi se uz obod Novog groblja, ka ulici Svetog Nikole odakle je i ulaz u ovaj neobičan memorijalni kompleks. Između besprekorno podšišane trave nalaze se redovi identičnih belih spomenika. Sve deluje uredno i brižljivo održavano.

Tu su sahranjeni vojnici raznih vera i nacija, koje spaja jedna stvar: svi su stradali u Drugom svetskom ratu boreći se pod britanskom krunom. To su Britanci, Kanađani, Novozelanđani, Australijanci, Južnoafrikanci... Ali tu ima i Poljaka i – Srba!

Među spomenicima sa imenima stranaca sa svih kontinenata, nalaze se i četvorica pilota iz nekadašnje Jugoslavije, poginulih tokom napada na nacističke okupatore u svojoj zemlji, i to kao piloti britanskog ratnog vazuhoplovstva RAF: to su Beograđanin Jovan S.Pešić, Nikola Vemić iz Šavnika u Crnoj Gori, Franjo Kluz, nekada legendarno ime u istoriji SFRJ, rođen kod Bosanske Dubice, i Luiđi Rudi, rođen u Zadru.

Oni su bili piloti dve eskadrile RAF koje su imale jugoslovenske oznake i bile su deo partizanske vojske, kasnije nazvane u domaćoj istoriji “Prva i Druga partizanska eskadrila”. U sastavu RAF imale su oznake 351. i 352. Squadron RAF.

Ako malo detaljnije istražite ko vojnici sahranjeni na ovom groblju, biće vam jasnija kompleksnost nacija okupljenih u sastavu armije i avijacije Velike Britanije… Na Groblju Komonvelta u Beogradu, koje predstavlja izdvojenu celinu u okviru Novog groblja, sahranjeno je čak 423 vojnika. Samo dvojica koja tu počivaju stradala su u Prvom svetskom ratu.

To su najvećim delom avijatičari koji su pali na nebu iznad Jugoslavije, tokom savezničkih vazdušnih akcija, naročito tokom 1944. godine.

O svim britanskim vojnim grobljima poput ovog beogradskog, u kom god delu planete da se nalaze, stara se Komisija Komonvelta za vojna groblja (CWGC). Sva ona su veoma slična i čine ih grobovi u pravilnim redovima, dok se u sredini uvek nalazi krst.

Groblje Komonvelta možete da istražujete – na spomenicima ne pišu samo imena, prezimena i godine stradalih. Tu su isklesani vojni amblemi i krilatice, u kom je rodu i na kom zadatku stradao vojnik.

Natpis “Union is Strength” i na afrikansu “Eendrag maak mag” označava grobna mesta južnoafričkih vojnika. Ispis “Per ardua ad astra“, koji znači “Kroz teškoće do zvezda” koristili su kraljevsko ratno vazduhoplovstvo Ujedinjenog Kraljevstva i Kraljevsko kanadsko ratno vazduhoplovstvo.

U Beograd su bivali prenošeni godinama posle kraja Drugog svetskog rata, kada su iz improvizovanih mesta sahrane, najčešće odmah pored olupina letelica u kojima su okončali živote, ekshumirani kako bi počivali u miru i poretku poput onog vojnog u kakvom su i pali.
Koliki se značaj u Velikoj Britaniji pridaje vojnim grobljima, svedoči i podatak da je poseta ovom mestu bila i obavezan deo protokola britanske kraljice Elizabete II prilikom njenog dolaska u Jugoslaviju u oktobru 1972. godine.


Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
