
Od Berlina do Pjongjanga vozili su tramvaji gotovo identični onima kojima se Beograđani od osamdesetih svakodnevno kreću od Zvezdare i Voždovca do Novog Beograda, Starog grada ili Rakovice.

Kad malo pogledate snimke i fotografije i to ne iz tako davnih dana, videćete dobro poznata vozila! U Berlinu su tramvaji isti kao naši, beogradski, vozili sve do perioda pandemije korona virusa 2020. godine.

Megalomanska komunistička fabrika ČKD u tadašnjoj Čehoslovačkoj masovno je proizvodila tramvaje koji su isporučivani širom Istočnog bloka. Tako smo i mi u Beogradu osamdesetih godina 20. veka zanovili kompletan tramvajski vozni park modelom KT4. To je bilo vreme kada je doneta pogrešna odluka da se odustane od metroa i uloži u dogradnju tramvajske mreže.

Pa ipak, za Beograd ovi tramvaji bili su osveženje. Tada su bili moderni, a vreme je pokazalo i da su dugovečni. Sve do 2001. godine kada smo dobili na poklon tramvaje iz Bazela, ovi češki KT4, popularno nazvani među vozačima “katice“, bili su jedini tramvaji u voznom parku GSP-a.

Poslednje “katice” isporučene su Beogradu 1997. godine. Reč je o dvadeset vozila koja su izgledala isto kao i stara, ali im je upravljanje modernizovano, tako da su trošili manje struje.

Ova isporuka bila je istorijska za ČKD – to su bili poslednji primerci tramvaja KT4, jer se firma, koja je kasnije privatizovana, ubrzo raspala.
“Kompanija ČKD predstavila je beogradskoj javnosti prvi dvodelni tramvaj tipa KT4, koji je specijalno proizveden za tamošnje gradsko saobraćajno preduzeće. Još 19 tramvaja istog tipa biće, prema ugovoru, poslato u Beograd najkasnije do 30. septembra, saopštio je tada portparol ČKD-a Vaclav Brom.

Tramvaj KT4, koji je došao da pogleda i beogradski gradonačelnik Zoran Đinđić, vizuelno se gotovo ne razlikuje od vozila ČKD-a koja već saobraćaju u Beogradu, ali zahvaljujući modernoj električnoj opremi, ima više od 30 odsto manju potrošnju električne energije” – ovo je citat teksta iz starih čeških novina koje su propratile isporuku novih tramvaja u Beograd…
Prvi KT4 ikada proizveden vozio je u nemačkom istorijskom gradiću Potsdam. Proizvodnja je ubrzo uzela maha i samo u Istočnu Nemačku isporučeno je više od 1.000 vozila ovog modela.

Beograd ih je kupovao tokom osamdesetih godina, uz dodatnu nabavku 1997. godine. “Katica” može da razvije brzinu do 65 kilometara na sat, a široka je svega 2,2 metra. U nju može da stane i više od 160 putnika. Beograd je odabrao varijatnu sa manje sedećih i više stajaćih mesta, zbog čega, naročito kada se tramvaji spoje, dobijamo veoma moćna vozila. Tek kada se tramvaji zbog radova isključe, shvatimo koliki je njihov kapacitet.

Ove tramvaje nabavljao je i Zagreb, ali i Sarajevo. Tada su van Jugoslavije mogli da se vide već u Segedinu. Spomenuli smo Berlin, ali kupovao ih je i Taljin, Kalinjingrad, Lavov… U mnogim gradovima i danas možete njima da se provozate.

Održavanje je jednostavno, nema komplikovane elektronike i kompjutera, osim kod novijih modela iz 1997. godine koji, mada izgledaju isto, imaju mnogo komplikovanije i efikasnije upravljanje.
Spomenuli smo i Pjongjang, glavni grad Severne Koreje. I tamo rade ČKD tramvaji, premda to nisu KT4, ali veoma liče. Teško je i dalje naći grad koji ima tramvaje (da je bio deo Istočnog bloka), a da nema neku “Katicu”. Ako ne više na šinama, ono bar u sećanjima. Malo li je.


Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…