Nedaleko od Beograda, u blizini aerodroma “Nikola Tesla”, pre 36 godina započet je van očiju javnosti eksperiment koji će iznedriti jedinstvenu beogradsku vrstu. Doduše, potpuno netipičnu za gradsko okruženje ali okolnosti su bile takve.

Sve se odvijalo u Institutu za stočarstvo a rezultat eksperimenta nazvan je – Mis ovca.
Ideju da pod okriljem Instituta napravi novu domaću rasu životinje, sproveo je dr Milan P. Petrović, koji se smatra i “autorom Mis ovce“.
Da, dobro ste pročitali, Beograd je rodno mesto autentične vrste ovce i jedini je velegrad na svetu koji ima takvo nešto.

Iako se za svetlosti velegrada vezuju neke drugačije stvari, Kaldrma vas upoznaje sa ovom zaista nepoznatom pričom, unikatnom kako po svom ishodu tako i po toj činjenici da postoji autentična beogradska ovca.

Ovčarstvo u Srbiji ima dugu tradiciju, ali rasni sastav i prinos nisu tako dobri.
Najpoznatija domaća vrsta je pramenka s jugoistoka Srbije, koja daje ukusno meso, ali ima nedovoljan prirast. Uz nju su na našim prostostima bile prisutni i mešanci sa inostranim rasama. Najpoznatije inostrane rase su Virtemberška i Il de frans ovca, ali one se nisu tako lepo prilagodile našem podneblju kao pramenka.

Baš zato pravilo je da se uvozne ovce ukrštaju s domaćim. Ali, ovaj poduhvat na Institutu za stočarstvo bio je prava nauka!
Projekat je započet 1990. godine. Dr Petrović je obilazio Pirot i Dimitrovgrad, gde je nabavio početno stado. Rad je sprovođen na farmi “Bele Vode” u Pirotu, a podmladak je potom prevožen na Institut za stočarstvo u Zemunu u eksperimentalnu farmu.

Ovca koja je korišćena za reprodukciju bila je pirotska pramenka, dok je ovan bio virtemberški.
I to je bio tek početak. Od matematike, ukrštanja i formula, zabolela bi vas glava. Uglavnom, kako je tadašnja statistika pokazivala da je preko 70 posto mesa u Srbiji jagnjeće, i to od jedinki starih do 90 dana, Mis ovca je stvarana tako da daje dobar prinos uz manje prehrane.
Poenta je bila da se u priču uključi i treća rasa, Il de frans ovca, pa smo tako dobili trorasno ukrštanje.

Za ovaj veliki poduhvat dr Petrović dobio je podršku države. Nova rasa definitivno je ustanovljena 1997. godine. Mis ovca je snažna, veoma mišićava, izdržljiva i dugovečna. Na kosti odlazi samo 17 posto mase, što je poprilično dobro. Njena vuna je bele boje i pokriva celo telo, do skočnog zgloba. Vuna je, takođe, znatno kvalitetnija.

Iako ukrštanje tri rase, od kojih je beogradska ovca pokupila sve najbolje, deluje jednostavno, to nije tako. Reč je o opsežnom naučnom radu koji je podrazumevao mnogo generacija jagnjadi i rada na projektu koji je na kraju krunisan novom rasom ovce, beogradskom Mis.

Beogradske priče – Ljudi, ulice, trotoari, prolazi, sudbine…
