Kad je “telefonska banda” harala gradom
Preko noći digli su tog avgusta 1924. krov sa telefonske centrale u Kosovskoj. Došlo je bilo vreme da se nadzida i treći sprat, jer zahteva za priključcima je bivalo više nego što je moglo da se opsluži. Originalni projekat centrale pre
Jorgandžija ubijen pa oživeo mesec dana kasnije
Nije bilo nijednog lista beogradskog da nije u poslednjim danima novembra 1939. izveštavao o uspešno završenoj istrazi ubistva koje se četiri meseca ranije desilo u blizini sela Putinaca nadomak Rume. Tada se naširiko pisalo o smrti beogradskog jorgandžije Stevana Momčilovića, u
“Dimničar pecaroš” i “Džentlmen” unosili strah među Beograđane
Već u prvim godinama po okončanju Drugog svetskog rata 1945. beogradsko podzemlje imalo je nekoliko provalnika i kradljivaca koji su mogli da se podiče ozbiljnim poduhvatima i plenom. Na listi najpoznatijih dominirali su Josip Krnec, Petar Simić Vancaga, Sreten Nikolić
Dvoglavo tele i ostale “abnormalne životinje”
Mnogo toga moralo je da prođe kroz ruke beogradske policije početkom 20. veka. Kad se ne zna ko je za šta nadležan, a treba da se osigura red i mir, uvek su bili pozivani policajci.Tako su se i građani njima
Prve beogradske “policaje” birali su trgovci
Kako se uvodila javna bezbednost pre oko 200 godina u tadašnjem Beogradu, prilično nesigurnom za život i imovinu, danas možda najbolje ilustruje Tefter arački varoški iz 1827. godine, odnosno, svojevrstan popis. Pored 1.342 bećara, odnosno neženja, u Beogradu bilo još oko
Hroničar beogradskog kriminala i borac protiv njega
Savremenici su ga opisivali kao inteligentnog i blagog čoveka, spremnog da sasluša svakoga. Iz njegovog ophođenja, bilo prema nadređenima, podređenima ili osuđenicima, zračili su poštenje, pravičnost, staloženost i ni malo nagla narav. Ove karakterne crte nisu naročito česte, barem ne