NAJNOVIJE
Top

Možda ste jednom, kad ste, recimo, čuli prvi put za njen naziv, pomislili da je ulica Sanje Živanovića dobila ime po osobi ženskog roda.

Ali, zar se tada ne bi zvala ulica Sanje Živanović?

Kao i u slučaju Sanje Ilića, kompozitora, uobičajeno žensko ime Sanja je postalo i muško. Pravo ime, i kompozitora i junaka ove priče, bilo je Aleksandar.

Ulica Sanje Živanovića se nalazi na Senjaku, delu grada koji je protkan snenim tajnama, a dobila je ime po mladiću koji je herojski poginuo za svoj narod kada je imao samo 22 godine.

Ulica je nalik aveniji, sa nizom otmenih belih kuća na južnoj strani. Kad korak krene da se spušta kaldrmom na dole, ka Mostarskoj petlji, sa leve strane se nailazi na belu fasadu na kojoj su dva para ženskih nagih prilika (samo su im prepone prekrivene cvećem) okrenutih jedne ka drugoj. Kao da su sljubljene.

Ipak, za nas je danas važna čitava duga i značajna istorija porodice mladića Sanje po kome ime nosi ova lepa ulica na Senjaku. Jer, posmatrajući poduhvate njegovog pradede, dede i oca, kao i familiju sa majčine strane, moguće je ne samo razumeti njegov podvig i žrtvu, već i patriotski duh koji je nadahnjivao ovu porodicu kroz generacije.

Sanjin pradeda Živan Stojanović je kao učesnik Prvog i Drugog srpskog ustanka poveo bitku za oslobođenje Čačka 1815. godine.

Borba za slobodu je bila u krvi celoj porodici, te se i Sanjin otac, Živan, prekinuvši studije u Nemačkoj, dobrovoljno prijavio za učešće u Prvom i Drugom srpsko-turskom ratu.

Nije zaboravio studije, te ih je kasnije završio u Berlinu. Znanje je nesebično delio u prosvetnoj struci u Velikom Gradištu, Nišu, Pirotu i Beogradu.

Bio je kasnije čak i predsednik Narodne Skupštine, ministar privrede i ministar prosvete, da bi se 1903. povukao iz političkog života.

Napisao je dosta političkih i pedagoških rasprava (o vaspitanju, prosveti, političkoj istoriji), kao i radova iz prirodnih nauka. Autor je poznate “Političke istorije Srbije druge polovine 19. veka”.

Primerak knjige oca Sanje Živanovića sa neobičnim dodatkom: pečatom ustaške NDH. Očito je da je njegov temeljan rad o srpskoj politici kasnije itekako zanimao nekog u redovima ustaške države

Sa Jelenom Dimitrijević, rođenom sestrom čuvenog pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, imao je petoro dece: Stanislavu, Milevu, Aleksandra, Milicu i Milana.

Aleksandar zvani Sanja se Jeleni i Živanu rodio 20. avgusta 1890. godine u Beogradu. Tu je završio osnovnu školu i realku. Entuzijastično je započeo studije arhitekture na Tehničkom fakultetu.

Bio je to zanos koji je trajao dve godine, kada mu je studiranje presekao početak Prvog balkanskog rata 1912. godine. Sa još većim žarom prekida studije i, u septembru iste godine, odlazi u rat.

Želeo je da što pre krene i učestvuje u oslobođenju srpskih krajeva od Turaka. Bio je četnik dobrovoljac u komitskoj četi Ljubomira Vulovića, Apisovog prijatelja i jednog od zaverenika iz Majskog prevrata.

Otac Živan mu je, inače, bio jedan od osnivača komitske organizacije, ali, pošto je već bio star, borbu za oslobođenje Raške, Kosova i Methohije i Makedonije sa ponosom je prihvatio njegov stariji sin.

Sanja je bio je nošen nacionalnim zanosom i oduševljenjem komitama koje su imale zadatak da se pre početka ratnih operacija prebace u tursku teritoriju i da diverzantskim akcijama omoguće brz prodor srpske vojske.

Prelazili su u neprijateljsku pozadinu, vršili gerilske napade i diverzije, prikupljali podatke i unosili paniku u turske redove.

I pre objave rata došlo je do sukoba između turske vojske i četnika koji su pokušali da se prebace preko granica kod karaula Merdare i Lisica.

U borbi kod Lisice Aleksandar zvani Sanja je poginuo 18. oktobra 1912. godine, kada je četa Ljubomira Vulovića krenula u akciju prebacivanja na Kosovo i Metohiju.

Čim su kročili na kosovsko tlo, osmanlijska vojska ih je napala. Sanja je poginuo od prvog ispaljenog turskog metka. Bio je prva žrtva Prvog balkanskog rata. Nije dočekao svoju dvadeset i treću godinu.

U istom ratu je, deset dana kasnije, za vreme Kumanovske bitke, poginuo i Sanjin prijatelj, Apisov zaverenik, suprug njegove najstarije sestre Stanislave, potpukovnik Aleksandar M. Glišić.

Ulica je ime dobila posle Prvog svetskog rata i nosi ga i danas, sto godina kasnije. Zato, ako vas put nekada provede ovom ulicom, setite se jedne velike porodične, lične i rodoljubive epopeje koja joj je donela nesvakidašnje ime. Sanja je to zaslužio.

Autorka: Ana Atanasković, spisateljica